Adamant je jedinstven plutajući dnevni centar za skrb smješten na rijeci Seini, u samom centru Pariza. Ekipa koja ga vodi opire se dehumanizaciji psihijatrije i svojim psihički raznolikim posjetiteljima pruža kombinaciju terapeutskih, edukativnih i kulturnih aktivnosti, te bijeg od kapitalističke uravnilovke i kaosa suvremenog metropolisa – utočište u višestrukom smislu, u kojem obespravljeni mogu do mile volje govoriti, pjevati, plesati ili vikati.

Renomirani dokumentarist Philibert ukazuje na krhkost mentalnog zdravlja i važnost pažnje koju posvećujemo jedni drugima. Njegova kamera iscrtava sigurno mjesto oko svojih protagonista i neintruzivnim pristupom pruža im mogućnost da se izraze kako njima najbolje odgovara. Namjesto dubinske analize institucionalnog okruženja svojstvene recimo Fredericku Wisemanu, Philibertova je namjera skromnija ali i primjerenija neinstitucionalnom karakteru ove apotropejske enklave. Delikatnom opservacijom kroji šarmantnu posvetu blagotvornom mikrokozmosu Adamanta i njegovoj posadi koja održava poetičku funkciju čovječanstva na životu. No, upitno je koliko će još opstati u svijetu koji stremi savršenstvu zaboravljajući kako se ono nalazi upravo u nesavršenosti.